Interviju sa dr Hackom

Ko si ti? --- Mithat Hackovic ---
Kazu da mi je ime Mithat Hackovic. I ja se ne bunim.- Neka je ! - Kazu da sam rodjen davno, jos prije 26 godina. Ja se toga, vidis, ne sjecam.

Sta ti je ovo ispod brade?
Koje ?!!??

Pa ovo na slici?
A pa to je moj potpis.

Jesil ovo ti na autoportretu?
Ma kakav auto to sam ja crtao vodenim bojama na likovnom u osnovnoj.

Profesija?
Tupio sam mozak 18 godina u skoli i nemoze se reci da nisam stekao profesiju. Da , ja sam sad Profesionalni Djak. Sa tom strukom jos nigdje nema posla ali ja jos nisam zavrsio skolu. Ko zna sta ce biti za 2-3 godine kad ja zavrsim Informatiku na tehnickom fakultetu "Chalmers" u Geteborgu, Svedska. Bas glup naziv za smjer na kojem se uci sve o kompjuterima.

Jel to tebi carape smrde ili meni?
Tebi, ja sam the boss!

Hobi?
Sviram gitaru kad mi nije nidoceg drugog. I kad mi je dosadno. I kad nemam nista pametno da radim. I kad nemogu da spavam. I jos u nekim drugim slucajevima.
Publikacijama na Internetu se bavim zato sto mi je to zanimljivo i sto moram zbog skole. To je kao da klinca odvedes u prodavnicu slatkisa i platis mu da isproba sve vrste slatkisa.

Pisao sam nekad neke pjesme, novele, parodije, satire i jos po nesto. Crtao sam i slikao. Sad vise ne crtam. Rijetko kad pisem. NEMAM KAD. Inspiracija dodje i prodje. Ako to ne prenesem na papir izgubice se zauvijek.
A mozda je i bolje da se izgubi. Mozda... !
Nekad je zaborav bolji od dobrog sjecanja.
A ipak samo ja znam zbog cega sam nesto uradio i na moj nacin tumacim sve to i sjecam se necega sto nikom nisam otkrio.

Ljubav?
Sto se ljepseg pola tice tu sam ukapirao da se lijepa roba brzo razuzme i da je onaj prelijepi sal sto sam danima gledao prodat vec odavno i sad se nekom drugom pripija oko vrata. Poslije ostaje ona lijepa, preskupa roba za koju prosjecan student nema para.
(Vi naravno shvatate da ja ovo ne pricam o salu !!!)
E sad ja samo cekam da mi ona negdje ostavi svoju staklenu cipelu po kojoj cu je naci. I ona ce moci da dodirom ruke izbrise sve brige sa mog cela. U njenim rukama cu se skrivati od svih problema kao malo dijete sto se sakrije u krilo roditelja kad ga uplasi tresak groma u ljetnjoj oluji.
Mozda je ona ostavila negdje staklenu cipelu.
Mozda je neki princ iz pogresne bajke pronasao.
Mozda je neki nespretnjakovic nemarnoscu polomio.
Nikad necu znati . . .

Jel ti mislis mene posluzivat?
Uh izvini ja razvezo... Sacekaj, sad ce kahva. Sjedi tu...
Ma ne tu to je radijator sjedi na usisivac.

Palnovi za buducnost?
Hmmm . . . tesko.
Moze li neko lakse pitanje za manju ocjenu.

Imas li 100 maraka da mi pozajmis do prvog?
Nemam do drugog. Hajde sad silazi sa tog usisivaca!